Goriva u Hrvatskoj sve bliže europskoj razini |
|
Srijeda, 30 Srpanj 2008 |
Punjenje rezervoara (spremnika) goriva u susjednim, razvijenijim zemljama, još donedavno je predstavljalo ne samo izuzetno „mudar“ nego i - ukoliko ste to bili u mogućnosti učiniti - gotovo obavezan potez kako bi svoj automobil sačuvali od nepotrebnih kvarova. Posebice je to bila praksa u pograničnim područjima.
Srećom, značajne promjene nastale na hrvatskom tržištu, ukazuju na to
da prelazak granice s ciljem izbjegavanja lošeg goriva više neće biti
potreban. Službeni podaci koji to potvrđuju, rezultat su zajedničkog istraživanja
Hrvatskog autokluba i Fonda za zaštitu okoliša i energetsku
učinkovitost.
Cilj istraživanja bio je određivanje razine kvalitete goriva u Hrvatskoj i inozemstvu, konkretno u susjednim/obližnjim zemljama – Italiji, Austriji, Sloveniji, Mađarskoj i Bosni i Hercegovini – te kakav je odnos hrvatskih i inozemnih benzinskih postaja, s naglaskom na one koje se nalaze u više država. Uzorci prikupljeni u prvome tjednu srpnja, testirani su u Institutu za kemiju Sveučilišta u Grazu, koji zadovoljava najviše standarde u testiranju sumpora po ISO 20846 standardu, a vode u gorivu po EN ISO 12937 metodi.
Glede kvalitete goriva cilj je bio doznati najosnovnije i najvažnije – razinu sumpore i vode u njima, koji su najveći krivci za kvar motora ukoliko su u gorivu zastupljeni u većim količinama. Hrvatske benzinske postaje u velikoj se većini mogu pohvaliti zadovoljavanjem Euro4 normom, a nerijetko i Euro5 normom koja bi 2009. godine trebala stupiti na snagu.
U Hrvatskoj je, prema Euro4 normi, dopušteno 50mg/kg sumpora, dok će 2009. godine prema Euro5 normi maksimalna dozvoljena količina sumpora biti tek 10mg/kg.
Ipak, moramo naglasiti da, izuzev Srbije koja ima vrlo visoku razinu sumpora i vode u gorivu, sve navedene zemlje imaju jednaku ili višu kvalitetu goriva negoli je to ona u Hrvatskoj. U Austriji i Mađarskoj gotovo sve benzinske postaje zadovoljavaju Euro5 normu, dok Slovenija i Italija bilježe prema Hrvatskoj jednaku ili višu kvalitetu goriva. Izdvojena je i činjenica da je slovenski petrol čistiji od hrvatskog, OMW-ov eurodizel ima manje sumpora od našeg, ali eurosuper je lošiji, s većom razinom sumpora nego li je to slučaj u Hrvatskoj. Benzinske postaje u Bosni i Hercegovini uglavnom zadovoljavaju Euro4 normu, a prosjek im „kvari“ tek Energopetrolov eurosuper, dok navedena tvtka istovremeno nudi eurodizel koji zadovoljava Euro5 normu.
Najboljom benzinskom postajom pokazao se Tifon (sada u vlasništvu MOL-a), kojemu znatno – u negativnom kontekstu – odudara postaja u Zagrebačkoj aveniji gdje je pronađeno čak 70 mg/kg sumpora u eurosuperu. Na svim ostalim postajama ova tvrtka postiže zavidne rezultate i može se pohvaliti zadovoljavanjem Euro5 norme.
INA je primjer standardiziranosti kvalitete goriva na svojim benzinskim postajama, prateći Euro4 normu bez ikakvih oscilacija u kvaliteti od postaje do postaje. Optimalna kvaliteta, ali i ujednačenost također vrijedi i za OMW i Petrol.
Crobenz, Petrol, Antunović i Europa Mill kreću se u zadanim okvirima, a Rox na Slavonskoj aveniji odudara višom kvalitetom goriva.
Što se tiče privatnih tvrtki, situacija je sljedeća:
Petros u Osijeku prelazi granicu Euro4 norme s visokih 73 mg/kg u eurodizelu i 70 mg/kg u eurosuperu. IKS u Slavonskom Brodu ima čak 122 mg/kg u eurodizelu i 108 mg/kg u eurosuperu, a izmjereno je 120 mg/kg vode u eurodizelu što je zabilježeno kao rekord. Benzin Perić u Trogiru također ne zadovoljava standarde glede razine sumpora u eurodizelu s 92mg/kg. Od manjih benzinskih postaja na kojima je provedeno istraživanje, uvjete zadovoljava jedino Brala trade u Islamu Latinskom.
|